18 maj Tako je to sa nedostajanjima
Srećem te često u drugim ljudima. U njihovim osmjesima i neravnim zubima. U tuđim pošišanim brkovima, dubokim sijedim zaliscima.
U nečijim tuđim visinama. U nezgrpnoj građi nepoznatih lica.
U pokretima ruku onih koje vidim prvi put.
Svuda te ima, ponekad.
Sretnem te i u tuđim cipelama koje podsjećaju na one tvoje, neodređeno kafene boje, one na kojima se đon odavno već izlizao. One od kojih nijesi odustajao.
Sretnem te u tuđim upornostima i u njihovoj snazi.
Znam, uvijek ću te sresti u mirisu pokošene trave, s proljeća. U tom te mirisu ima najviše.
U tom mirisu i u pjesmi garčića.
Nekad mi se čini, svuda si, samo ne ovdje pored mene.
No Comments