04 sep Mama kaže ja sam njeno dijete duge
Mama, rekla si mi da se zovem Đurđa.
Rekla si mi da osim života koji ću podijeliti sa sestrom hoćeš da dijelimo početna slova naših imena…mada ja sam mama, zapravo trebalo biti tvoja Iskra.
U tvom i tatinom životu došla sam onda kada su ti grubo rekli: „Ne ide“, da možeš da pokušavaš koliko hoćeš, ali da se neće desiti ništa. Nijesu bili u pravu.
Vidiš šta sve jedno ništa može.
Nisam ljuta na tebe što si im vjerovala, takvi su veliki, vjeruju u brojke na nalazima, ali mi mali dolazimo sa mjesta gdje brojke ne postoje i gdje je sve jednostavno.
Postoji samo pravo vrijeme i mjesto i ja se stvorim tu.
Magija je mama, svuda oko tebe, samo je ti ponekada ne vidiš, mnogo brineš i zaboraviš da vjeruješ.
Iznenadila sam te sa dvije crte jednog januarskog hladnog jutra odmah iza nove godine baš onda kad ti je svaka misao odustala od mene. Iskrsla sam ti ja koja ću ti dijeliti osmijeh svaki put kad te vidim, podsjećajući te da čuda stvarno postoje, da se dešavaju, da su ona svuda oko nas, a da sam ja tvoje malo čudo koje si čekala, i da me zaslužuješ.
Mama, mnogo mi se svidja tvoje lice i tvoj glas.
Najviše volim kad na kraju dana od silnog nespavanja umorna položiš glavu pored moje i slušaš kako dišem.
Znam da ti se tad brišu sitne bore oko čela.
Znam da ti od samog pogleda na mene dok spavam prolazi umor.
Znam i da poželiš da me probudiš da budemo još malo zajedno i da me ljubiš u rupicu pored mojih malih usana koja ti se toliko sviđa, ali mama, ne brini tek sam ti stigla, tu sam, i ima da te volim svakog dana sve više, ako više može.
Kažu ovi od gore, mama, da može i da će moja duša tek da raste sa tvojom. Da to što sam u svakoj tvojoj pori je samo početak za nas dvije.
I ne brini, dišem, ne moraš da provjeravaš tako često, ne idem ti nikud. Stvarno sam ti tu.
Onda te čujem kao da naslućuješ sve to, kako govoriš u tami, tiho, dok svi oko tebe spavaju: „Hvala ti, hvala ti, hvala ti“.
Znam da si luda od ljubavi za mnom, a ja sam bila za tobom i prije nego su me spustili na tvoja mirišljava njedra i gledala te kao da te odnekud znam, sjećaš li se?
Mama, kažeš mi još ja sam tvoje dijete duge. Nijesam znala tačno šta je to ali duboko u sebi naslućivala sam.
Smjestila sam ti se u stomaku nakon kiše koja je padala niz tvoje obraze, stigla sam ti nakon oluje koja je bila u tvom srcu. Nikako nijesi mogla da shvatiš zašto je iz tvog tako toplog stomaka prije nego si ga i upoznala morao da ode tako iznenada moj brat.
Ali mama, tako je to gore kod nas, sa odlascima je isto kao i sa dolascima. Kad je vijeme onda je vrijeme.
Zato i razumijem tvoju strepnju dok si me nosila ispod grudi 9 mjeseci. Kako su ti bili dugi dani, koliko si osluškivala sebe i mene. Pamtim sve tvoje planirane i neplanirane odlaske kod doktora. Tvoje toliko puta postavljeno pitanje „Da li kuca?“.
Kucalo je svaki put. I kucaće.
Niko te nije mogao razuvjeriti da će sve biti u redu dok me nijesi uzela u naručje i prigrlila. Tad si mislila da sanjaš.
Kako si me samo dugo čekala.
Kažeš mama da sam ja, sa svojim osmijehom duga koju si donijela na svijet, pripremi se jer ja sam osmjehe tek počela da dijelim, imam ih pun džak, za sve vas.
Za tebe najviše.
Nemoj da brineš mama, jer ja sam tvoje čudo koje držiš u rukama, zato vjeruj.
No Comments