Da li zanate ko je “Neustrašiva djevojčica“?

23 okt Da li zanate ko je “Neustrašiva djevojčica“?

Ovo je priča o tome kako me je jedan bronzani kip djevojčice potpuno osvojio čim sam ga ugledala.

Kad sam prvi put ugledala skulpturu djevojčice koja drži ruke na bokovima i prkosnog pogleda upućenog ostatku svijeta bila sam zapanjena u svakom mogućem pozitivnom smislu. Skulptura je postavljena na Vol Stritu krišom u oči Medjunarodnog dana žena

Riječ je o bronzanoj skulpturi rađenoj u prirodnoj veličini  nazvanoj “Neustrašiva djevojčica”, koja je jednog osmog marta osvanula u poslovnom dijelu  samog centra velikog Nju Jorka.

Vjerujem da djevojčica koja drži ruke na bokovima, prkosnog pogleda očekujući svoja prava ne može, vjerujem, ostaviti nikog ravnodušnim.

Ovo je zapravo bio marketinški trik firme koja je htjela da ukaže na mali broj zaposlenih žena u velikim firmama. Međutim lik  „Neustrašive djevojčice“ postao je veoma brzo u cijelom svijetu osim popularan i simbol svega onog što je mladim ženama uskraćeno, a sleduje ih.

Jedno istraživanje koje je nedavno sprovedeno među tinejdžerkama govori o tome koliko one vjeruju da postoje ograničene mogućnosti i prilike za svaku od njih, ponaosob.

One smatraju da postoje ograničenja koliko dobrih stvari može da se desi jednoj od njih, i da su dobre stvari rezervisane samo za određen broj ljudi.

Na žalost, istraživanje navodi da djevojke doživljavaju jedna drugu kao konkurenciju,  najviše upravo zbog prilika za koje misle da ih nema dovoljno.

Jedan od najvećih izazova, u tom veoma osjeljivom periodu je, ne samo kako se ophode muškarci prema njima već kakav one imaju odnos sa drugim tinejdžerkama. Sa svojim prijateljicama.

Šta ja kao majka mogu da uradim po tom pitanju?

Mogu da podstaknem svoje ćerke da osnaže ženska prijateljstva koja imaju i tako im pomognem da vjeruju da njihov uspjeh nije ograničen i da prilike postoje za sve. Da gubitak šanse za jednu djevojku ne znači izgubiti priliku za sebe.

Možemo ih ohrabriti da ulažu i da se raduju uspjehu jedna druge i da se tako međusobno osnažuju. Kroz prijateljstvo.

Naše djevojke u tom uzrastu imaju sve manje samopouzdanja, zato ih možemo ohrabriti da sebe upoređuju sa sobom, a ne sa nekom drugom djevojkom, naučiti ih da mogu postati bolja verezija same sebe, i da se ne takmiče sa drugim djevojkama.

Mogu kao majka ohrabiriti svoju kćer da piše pozitivne komentare na društvenim mrežama svojim prijateljicima.

Mogu je upoznati sa likovima žena iz filmova i medija koje su snažne i pomoći joj da se kroz identifikaciju osnaži i ona sama.

Mogu je upoznati sa pozitivnim primjerima jakih žena u našoj istoriji. Ili ono što ima najbolji učinak jeste upoznati naše tinejdžerke sa dobrim primjerima među svojim vršnjakinjama, i tako dati nadu da ipak može i više i bolje! I da jedino postoje  granice koje smo same sebi nametnule, nijedne druge!

Na početku, možemo prestati da svoje kćerke nazivamo „sinovima“.