25 jan Deset želja jedne sasvim obične mame
Od onog trenutka kada su se kazaljke na satu sklopile počela sam da razmišljamo o željama i ciljevima za godinu koja je tek pred nama. Puna nade. Puna očekivanja.
Praveći bilans stanja, shvatila sam da na mojim leđima već postoji ranac pun neostvarenih želja za cijelu godinu koja je iza nas. Za godinu koju smo jedva čekali da ode, da nas prođe.
Zbog toga je spisak želja za 2021.godinu koja nam tek predstoji bivao sve duži, dok na kraju spisak nije postao nerealno dugačak. Razmišljam kako i djeca moraju nadoknaditi sve ono što su propustila. Pravim planove za dopunske časove. Za dopunske odlaske i dolaske sa svih propuštenih mjesta.
Shvatam da sam stavila pred sobom nemoguć i nerealan zadatak i da sam zaboravila biti nježna prema sebi, jer još nijesam izašla iz borbe koja nas je zadesila, a već planiram da uđem u mnoge nove.
Korona brojke se ipak ne smiruju. Situacija nije dobra. Neralno je očekivati da će sve ono što nas je pratilo odjednom nestati. Da će se izbisati. Još uvijek su naši životi na čekanju. To su činjenice.
Zato ću dozvoliti sebi da cijele ove godine budem na godišnjem odmoru od ciljeva i planova koje sam sama sebi nametnula.
Zaslužujem odmor nakon turbulentne godine koja je iza nas.
Zaslužujem mjesec u kojem ništa ne moram i ne očekujem. Od sebe. Niti od drugih.
Zaslužujem zimu u kojoj samo postojim i ništa više.
Zaslužujem ljeto u kome samo jesam.
Dan u kome ne činim, a vrijedim.
Sat u kojem ću reći – ne danas, ne sada, velikim ciljevima.
Zato se spisak mojih želja u 2021.godini sastoji od sasvim običnih, svakodnevnih stvari, koje su zapravo, čudo naših života!
- Nadam se da ću u ovoj godini posjećivati svoje roditelje koliko god budem htjela i moći da ih poljubim svaki put kad ih vidim, bez griže savjesti.
- Nadam se da ću ove godine otputovati kako bih vidjela sestru i bezbrižno zagrlila njenu bebu.
- Nadam se da ću svojoj djeci znati da predstavim svijet onakav kakav je nekada bio kako bih im umirila nemirna srca i pružila osjećaj sigurnosti u ovim neizvjesnim vremenima od kojih ni sama sebe ne znam kako da “izliječim”.
- Nadam se da ću ponovo biti nečiji gost ili da ću goste dočekivati.
- Nadam se da naša djeca neće imati više nijedan “covid rođendan”!
- Nadam se da ću u 2021. ponovo moći da uživam u onoj najljepšoj tišini. Pozorišnoj.
- Nadam se da ću moći da budem sa prijateljicom u bioskopskom mraku sa kantom punom suvše slanih kokica.
- Nadam se da ću djeci grijati male ruke dok oni nespretno gaze snijeg, a hladan vazduh nam ledi dah… nadam se da ću imati priliku da ih učim da omirišu more i da im kažem da osim što je slano ono ima najljepši miris na cijelom svijetu.
- Nadam se da ću moći da kihnem, a da to bude samo obična prehlada.
- Nadam se da ću imati dovoljno strpljenja i volje da redovno praznim mašinu za suđe i slažem nagomilan veš, a da u pozadini, sa radija ne slušam crne brojke iz raznih krajeva svijeta već samo neku dobru muziku.
Eto, tome se ja nadam…
No Comments